Bolesna logika: ako nisi iz Zagreba, liječe te tek kad se srušiš na Hitnoj!

Zdravlje na milost i nemilost sustava Iako Ministarstvo zdravstva tvrdi drukčije, praksa pokazuje da su studenti koji zbog fakulteta mijenjaju prebivalište uveliko diskriminirani

Studenticu Ivu Mrvicu s upalom pluća na Hitnoj su uvjeravali da nije hitan slučaj i slali je njezinu liječniku, koji joj je bio nedostupan jer je u Šibeniku. Primili su je tek kad je počela iskašljavati krv

Tekst: Zrinka Medak, Arijana Tkalčec, Josipa Vrankulj, Silvija Vuković

Studentica Daniela otišla je fakultetskoj liječnici u Zagrebu jer se nekoliko dana nije osjećala dobro. Pokazalo se da joj je tlak previsok, 170/120. Iako je bila na rubu nesvijesti, liječnica joj nije mogla pomoći te ju je poslala da sama ode na Hitnu. Naime, studentski liječnici ne mogu liječiti studente, što pripada kurativi, nego mogu samo provoditi preventivne preglede kao što je sistematski pregled.

“Nisam znala ni kamo bih trebala ići, na koju Hitnu, trebam li nešto platiti ili ne”, ispričala je Daniela, koja je ipak otišla na Hitnu pomoć, gdje se onesvijestila. Daniela nije iz Zagreba te je upravo zbog toga pomoć potražila kod studentske liječnice.

Prebacivanje kartona

Njezina priča nije iznimka, što nam je potvrđeno u razgovoru s dvadesetak studenata koji su se zbog studiranja preselili u Zagreb. Problemi s kojima su se susretali u suprotnosti su sa službenim tvrdnjama Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), prema kojima studenti s privremenim boravištem u Zagrebu nisu u gorem položaju kada je riječ o dostupnosti javnog zdravstva. Iako nijedan student nije zakonski zakinut za pravo na zdravstvenu zaštitu, naše je istraživanje, fokusirano na praksu u Zagrebu, pokazalo da oni koji imaju privremeno boravište u mjestu studiranja nailaze na razne administrativne i druge probleme u slučajevima kada im je potrebna liječnička pomoć. Trenutačno studenti imaju opciju, kao i svi drugi hrvatski građani, prenijeti svoj karton bilo kojem liječniku kojeg su odabrali u mjestu u kojem borave.

Studenti koji u Zagreb dolaze na studij uglavnom ne prenose liječničke kartone jer nisu upoznati s činjenicom da to trebaju napraviti. Na naše pitanje o broju studenata koji prenose karton zbog odlaska na studij u Zagreb, HZZO nije imao odgovor. Osnovni je problem što studenti, iako studiraju izvan mjesta prebivališta, mnogo vremena provode u rodnom mjestu pa bi trebali imati liječnika i tamo – a to nije moguće. Neki studenti ne žele promijeniti liječnika opće prakse jer ih njihov prati već godinama i poznaje njihove zdravstvene tegobe.

“Kad dođeš na Hitnu, prevrću očima jer, prema njihovom, nisi za Hitnu i onda čekaš satima”, objašnjava Viktorija Škrinjarić i dodaje kako su studenti doslovno prepušteni sami sebi i dobroj volji pojedinaca u zdravstvenom sustavu. Svjesni toga da im slučajevi nisu uvijek hitni, student odgađaju posjet Hitnoj pomoći. No odgađanje problema često ih dovede u još gore stanje.

“Nisam u Zagrebu imala liječnika, a kronično sam kašljala dok mi nisu od naprezanja popucale žile, pa sam završila na Hitnoj i cijeli dan provela tamo, a sve što mi je trebalo je običan sirup”, rekla je Ivana Buljan, koja sirup nije mogla dobiti jer u Zagrebu nema izabranog liječnika opće prakse. Svoju “anegdotu” s Hitne pomoći prepričala nam je i studentica Iva Mrvica.

“Kad sam imala upalu pluća, išla sam na Hitnu, gdje su me uvjeravali da to nije hitno i da odem k svom liječniku. Ja sam im objašnjavala da mi je liječnik u Šibeniku i da nemam kamo otići osim na Hitnu. To uvjeravanje trajalo je sigurno 45 minuta. Primili su me kada sam počela iskašljavati krv”, objašnjava Iva.

HZZO ističe da se student mogu upisati kod svakog liječnika obiteljske medicine koji ima ugovor s HZZO-om, ali moraju imati prijavljeno boravište u Zagrebu. Prema navodima studenata koji su u privatnom, a ne domskom smještaju, većina ih nailazi na problem prijave boravišta. Naime, mnogo njih stanodavci ne žele upisati kao privremene podstanare. Tako student ulaze u začarani krug. Da današnji sustav ne ide na ruku studentima smatraju i neki liječnici.

“Zaista smo ostavili student na milost i nemilost”, kaže dr. Vesna Jureša, specijalistica školske i adolescentne medicine.

Bilo je bolje ’90-ih

“Pokazalo se da jedna ozbiljna prava zdravstvena zaštita studenata, s obzirom na potrebe onih studenata koji ne žive blizu Zagreba, nedostaje. Ti student nemaju dobru zdravstvenu zaštitu”, ističe Jureša, koja već godinama upozorava na manjkavosti sustava zdravstvene skrbi studenata. Smatra da su studenti imali bolju zdravstvenu zaštitu do ’90-ih godina kada su na raspolaganju imali Dom zdravlja za studente (DZS).

S njom se slaže i dr. Marina Kuzman, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “dr. Andrija Štampar”. Na pitanje smatra li da su studenti koji u Zagrebu nemaju boravište diskriminirani zbog toga što vise nemaju mogućnost ići u DZS, odgovara potvrdno.

Danas svaka osnovna, srednja škola i fakulteti imaju svoj tim školske i adolescentne medicine, koji se sastoji od minimalno jednog liječnika i jedne medicinske sestre. U Zagrebu je trenutačno 36 takvih timova. Njihovi su glavni zadaci sistematski, namjenski i preventivni pregledi, dok su sve ostale mjerodavnosti, poput laboratorijskih pretraga, prepuštene obiteljskim liječnicima.

“Kada student pokuša zdravstveni karton prenijeti nekamo u Zagreb, onda nailazi na teškoće jer liječnici imaju zaključene liste, ne žele primati nove pacijente, to im je vrlo komplicirano i zapravo su tu u nezavidnoj situaciji”, pojašnjava Kuzman i navodi kako su oni kao mjerodavni za školsku medicinu često isticali taj problem.

“To nije nailazilo na plodno tlo iz razloga koji su uglavnom organizacijske i financijske naravi i nikome se to nije učinilo vrlo važnim”, dodaje i navodi kako su nakon toga, potkraj ’90-ih godina, ponudili opciju dvojnih ugovora za liječnike školske medicine, prema kojima bi oni mogli provoditi kurativu i preventivu, ali i taj prijedlog Ministarstvo nije odobrilo, iako je to praksa u brojnim europskim zemljama.

Odbačen europski model

Doktorice Jureša i Kuzman surađivale su i sa Studentskim zborom Sveučilišta u Zagrebu u pokušaju da nešto promijene u korist studenata, ali glavni akteri ipak su Grad Zagreb i ministar zdravstva.

“Sad smo zapeli na tome da napokon jedan ministar treba biti spreman i reći da će odobriti da se osnuju takvi timovi, važno je da zažive u kampusima i da patronat nad time imaju sveučilišta”, kaže Jureša.

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu ističe pritom da Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ima uređene prostorne kapacitete i opremljene ambulante koje su otvorene 2013. godine, u kojima bi se studentima koji nisu iz Zagreba mogla pružati primjerena zdravstvena zaštita za vrijeme boravka u Zagrebu te je sam fakultet iskazao interes i spremnost za preuzimanje odgovornosti za navedene studente.

Iz Zbora ističu da ambulanta na Medicinskom fakultet trenutačno funkcionira kao zdravstveno savjetovalište za studente u kojima se pruža oblik specifične zdravstvene zaštite studentima (mahom strancima) koji su na privremenom boravku u Zagrebu (razmjene, studijski posjeti itd.), i to odlično funkcionira.

“Iz naše perspektive ne vidimo razlog zbog kojega se to pozitivno iskustvo ne bi primijenilo i na domaće studente te na taj način uz političku volju svih kojih se studenti tiču, pitanje studentske zaštite i sustavno riješilo”, kažu iz Zbora. Međutim, ni ovaj prijedlog rješenja nije se ostvario.

Što se čeka?

Ministarstvo je jedino službeno tijelo koje je priznalo da problem postoji, rekavši da su “studenti kao i učenici u nepovoljnoj situaciji ako se školuju izvan mjesta prebivališta”. Iz toga je očigledno da su mjerodavne institucije svjesne situacije u praksi, pa se postavlja pitanje što se točno čeka da se nešto konkretno i poduzme u rješavanju problema koji muči velik dio populacije. HZZO, kao i Gradski ured za zdravstvo grada Zagreba, ne slažu se s Ministarstvom, jer smatraju da studenti nisu diskriminirani ni zakinuti. Upite s detaljnim pitanjima vezanim uz ovaj problem poslali smo i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo iz kojeg nakon nekoliko poslanih e-poruka nije došao odgovor.

Ministarstvo je 2015. godine izjavilo da je “Strateškim planom razvoja javnog zdravstva 2013.-2015.” Predviđeno redefiniranje djelatnosti sveučilišne medicine. Tim se planom trebalo riješiti pitanje organiziranja cjelovite zdravstvene zaštite studenta i učenika koji zbog školovanja napuštaju obiteljski dom. Nakon brojnih upita e-poštom i prekinutih telefonskih poziva, Ministarstvo je odgovorilo da oni stalno rade na razvoju i unapređivanju “kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite u sklopu postojećih,

ograničenih resursa”. Iako su na kraju na dio novinarskih upita odgovorili, dio upita u kojem se spominju primjeri negativnih iskustava studenata ignorirali su, a dio s prijedlogom stručnjaka za poboljšanje rekli su da će razmotriti.

Grad Zagreb zatvorio Dom zdravlja studenata 2002.

Dom zdravlja studenata (DZS) prestao je s radom 2002. godine, a tamo se provodio zdravstveni odgoj, sistematski pregledi, bili su zaposleni okulisti, oftamolozi, zubari, ginekolozi, dermatolozi i psiholozi. Jedan od razloga za zatvaranje Doma bio je problem s prostorom koji je bio u zgradi koja je u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Problem su tijekom godina pokušali riješiti ministri zdravstva i Gradski ured za zdravstvo, a konačnu odluku o zatvaranju donio je grad Zagreb, unatoč neslaganju liječnika. Osim problema s prostorom, DZS se suočio s problemima privatizacije, kada je liječenje studenata, odnosno kurativa, jednostavno ukinuta. Devedesetih godina promijenio se Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, a prema doktorici Jureši, već tada se model zdravstvene zaštite studenata počeo urušavati.

Na pitanje o broju studenata koji prenose karton zbog odlaska na studij u Zagreb, HZZO nije imao odgovor

‘Zaista smo ostavili studente na milost i nemilost’, kaže dr. Vesna Jureša

Dio studenata ne želi prenositi karton jer liječnik u njihovu mjestu dugo prati njihove zdravstvene tegobe. A dobar dio onih koji karton žele prenijeti – ne mogu naći slobodnog liječnika u novom prebivalištu

Stručnjaci ponudili rješenja

 Liječnici i stručnjaci zainteresirani za područje zdravstva već godinama uzaludno nude brojna rješenja za poboljšanje zdravstvene zaštite studenata. To je potvrdila i dr. Vesna Jureša, ali pojašnjava da to nije moguće zbog trenutačnog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ona je tražila da se omogući da liječnici koji su u sustavu javnog zdravstva dio radnog vremena rade u sustavu javnog zdravstva, a dio u studentskoj zaštiti. No, kao i sva ostala rješenja, ni ovo nije zaživjelo zbog brojnih administrativnih razloga. Jedno od rješenja je i organizacija u dispanzerskom obliku, objašnjava dr. Kuzman i navodi kako bi za reorganizaciju bilo i prostora i liječnika, ali su potrebne dozvole Ministarstva zdravstva i određena sredstva.

“Ta sredstva ne bi trebala biti viša od milijun kuna na godinu, pa sad vi vidite je li to problem ili nije, a rjiešilo bi se mnogo toga”, dodaje. Prema njezinu mišljenju, HZZO ne razumije studentski problem sa zdravstvenom zaštitom. Dr. Kuzman navodi kako bi Zavod mogao podnijeti administraciju još dodatna četiri tima koja bi se priključila instituciji koja već ima organizaciju za određenu populaciju, poput Zavoda “dr. Andrija Štampar”.