Budućnost je u specijalistima, a ne u novinarima opće prakse

ZDRAVKO MILINOVIĆ glavni urednik Globusa

‘U hrvatskom novinarstvu danas više nije problem politika nego siromaštvo medija i izloženost pritisku korporacija’

Tekst: Lucija Eichler, Doris Miloščić, Lana Radišić, Zrinka Medak

Nakon Studentskog lista i Poleta Zdravko Milinović, kao mladi novinar, nastavio je novinarsko-uredničku karijeru u Večernjem listu, a u Globus prvi put dolazi 1996. godine. Dvije godine poslije postaje dio tima koji pokreće Jutarnji list. Ipak, ljubav prema Globusu ostaje jaka i prije nešto više od godinu dana prihvaća poziv da postane glavni urednik. Smatra da novine nisu mrtve nego se samo moraju prilagoditi novim tehnologijama.

Kako biste ocijenili kvalitetu novinskog sadržaja hrvatskih novina? Smatrate li da su dnevne novine požutjele?

Nisu požutjele. To što vi sada možete nazvati žutim, to su možda 24sata, ostale su novine relativno ozbiljne. Ne možeš sada raditi novine s plahtama teksta, koje sadrže samo najozbiljnije stvari, propast ćeš.

Što mislite, koje bi kvalitete trebao imati novinar?

Mislim da su opće obrazovanje i opća kultura važni već u startu. Potom neka vrsta specijalizacije prema interesu jer je budućnost na specijalistima. Neće biti mnogo novinara opće prakse.

Koje specijalizacije vidite kao budućnost?

Mislim da će to biti gospodarstvo.

Jesu li danas mediji pod većim pritiskom oglašivača ili političara?

Politički pritisak se uvijek intenzivira prije izbora, međutim, u hrvatskom novinarstvu danas više nije problem politika nego siromaštvo medija i izloženost pritisku korporacija. Dakle, ako se neka korporacija oglašava u tvojem mediju, automatski se stvara autocenzura jer ako nemaš taj oglas – gotov si. Takva vrsta pritisaka je kobna i mediji nemaju ekonomsku moć da se tome odupru.

Zašto ste se odlučili vratiti u Globus?

Kad su mi ponudili položaj u Globusu, bio sam urednik subotnjeg priloga Obzor u Večernjem listu. Imao sam jako dobru plaću za današnje uvjete, odličan položaj, uhodan posao. Došao sam iz pristojnosti, kolegijalnosti, poslušao njihovu ponudu i otišao kući razmišljajući da taj posao ne dolazi u obzir. Ali onda sam nakon tri dana shvatio da mi se Globus vrti po glavi. Tada mi je bilo 55 godina. Kad si stariji, nitko ti neće ponuditi nešto što ti je izazov. U pitanju je samo imaš li hrabrosti u to ući ili ne. I onda sam zaključio da me to zanima, pa sam prihvatio, izazova radi. Naravno, nikad ne treba stvari u životu raditi samo izazova radi, uvijek treba dobro pogledati što piše sitnim slovima u ugovoru.

Ima li čovjek privatni život na takvom položaju?

Naravno da imaš privatni život, samo se moraš organizirati.

Kako vidite razliku u funkcioniranju dnevnika i tjednika?

Razlika je dosta velika. U dnevnim novina postoji dnevni ritam koji te drži i nemaš mnogo prostora za razmišljanje, apsolutno si rob tog dnevnog radon-intenzivnog procesa. Moraš sve odraditi, predvečer su novine gotove i ideš kući. Kod tjednika imaš osjećaj da imaš jako mnogo vremena. Međutim, kod tjednika je ta komocija samo naoko. Ako svaki dan ne napraviš točno ono što trebaš, onda će ti doći dan kada moraš završiti, a nećeš imati ništa, nećeš stići, nećeš dobiti intervju koji hoćeš, bit će kasno. Kod tjednika postoji ta opasnost opuštanja.

Na koji način birate koje teme objaviti?

Pametan se urednik uvijek raspita prije odluke, a do teme dolazi tako da gleda televiziju, razgovara s ljudima, čuje i bira ono najatraktivnije. A kada se ista tema dulje proteže, pokušavamo napraviti priču iz drugog kuta, da ostanemo aktualni, ozbiljni i relevantni.

Jeste li ikad bili u situaciji da vam netko pokuša ponuditi mito?

Jesam. Ne od političara, oni samo prijete, nemaju novca. U biznisu se to zna dogoditi, pri poslovnim odlukama, pogotovo na početku privatizacije. Ali sada je toga sve manje, sada se to rješava preko oglasa na korporativnoj razini pa ne ide novinarima izravno.

Potičete li vi svoje novinare da izbjegavaju intervjue e-poštom i da idu na teren?

Naravno, stvar je dostojanstva i profesionalizma da kao novinar odeš na mjesto događaja, razgovaraš sa sugovornikom, vidiš kakav je, mulja li ti i laže.

Kako postupate s izvorima koji se odbiju naći u živo, a žele odgovoriti isključivo putem e-pošte?

To je kao i u životu – ako ti nije pretjerano stalo onda ćeš reći da nema intervjua. Ako ti je strašno važna ta informacija, onda ćeš napraviti neki kompromis. Nećeš zbog svog principa odbiti ključnu informaciju.

Neki su listovi za vrijeme afere Agrokor objavili vrlo neutralne, pa čak i pozitivne tekstove o Todoriću, ima li

to neke veze s time što je on oglašivač?

Novine su u teškoj financijskoj situaciji pa su zbog toga oprezne. A u situacijama kao što je ova s Agrokorom postoji nešto što se zove društvena odgovornost. Cijela situacija s Agrokorom vrlo je ozbiljna, ne samo za simpatične tete na blagajnama nego za nekoliko tisuća tvrtki čiji je novac u sustavu Agrokor. Zbog toga je za cijelu Hrvatsku važno da Agrokor ne padne na koljena. Tu se većina medija dovodi u situaciju hoće li lešinariti ili objavljivati relevantne i istinite činjenice, ili ipak malo razmišljati o društvenoj odgovornosti. Ne bi se svi novinari i urednici složili sa mnom, ali ja sam ipak za tu neku društvenu odgovornost.

Bili ste u redakciji Globala. Što mislite o pokretanju tiska za mlade novinare, mlade čitatelje, podržavate li takav projekt?

To je jako dobro ovdje na fakultetu. Prije, u socijalizmu, bio je drukčiji politički sustav i investiralo se u medije za mlade. Studentski listovi poput Poleta i Vala bili su inkubatori novinarstva i bilo je jako korisno i dobro. Ali ne vidim tko bi to mogao sada financirati, tko bi imao interes tako nešto napraviti.

Interes je nas mladih novinara koji učimo.

Jest, ali svatko će vam onda reći – dođite i honorarčite po redakcijama i tamo učite. Iako je ovo mnogo bolji put i brže čovjek napreduje kada rano počne raditi neke ozbiljnije stvari.

Stvar je dostojanstva i profesionalizma da kao novinar odes na mjesto događaja, razgovaraš sa sugovornikom, vidiš kakav je, mulja li ti i laže

Ima dobrih urednika koji nikad nisu bili dobri novinari

Je li bolje biti novinar ili urednik?

Svakako je bolje biti novinar, ali profitabilnije je biti urednik. Ima dobrih urednika koji nikad nisu bili dobri novinari, a ima dobrih novinara koji ne mogu biti urednici. Urednički posao je, među ostalim, komunikacija s ljudima i vođenje nekog projekta. Svaki tekst i istraživanje neki je projekt. Dakle, neki ljudi to mogu, a neki ne. Mene su rano stavili u urednike, ali mislim da je mnogo bolje dok ste mladi biti novinar.