Hoćemo li propasti bez skandala i golotinje?

REPORTAŽA

Na terenu Provjerili smo puls čitatelja – koliko studenti čitaju Global

Globalova reporterka obišla je četiri ‘prometnija’ zagrebačka fakulteta kako bi provjerila kakvo je globalno stanje. Gdje su novine, tko ih čita ili ne čita i – zašto ne?

Tekst: Hana Ivković

Ne prestajem slušati dobro o Globalu. Novine s porte Fakulteta političkih znanosti nestaju tolikom brzinom da svaki dan dodajemo nove primjerke na pult. Na društvenim mrežama naši se članci “lajkaju” i komentiraju diljem hrvatske medijske scene.

“Sviđa mi se što Global stvaraju mladi ljudi koji vole svoj posao”, napisala mi je kolegica i studentica medicine Mirela Veršić. Dino Topčagić, donedavni student Filozofskog fakulteta za naše je novine rekao

je da mu je “posebno zadovoljstvo listati ga kad god mu se nađu u rukama”.

Vole nas jer imamo teme drukčije od svih ostalih novina. Ne zamaramo se žutilom, reklamama, Plenkovićima i Hasanbegovićima. Vole nas jer smo novine studenata, za studente. Netom prije izlaska lipanjskog broja, posljednjeg prije ljetne stanke, pošla sam na nekoliko najprometnijih fakulteta da se i sama uvjerim u sve što se već dvije godine piše o Globalu. Očekivanja su bila velika jer – tko ne zna za Global?

Hladan tuš

U četiri dana posjetila sam četiri fakulteta – Filozofski, Fakultet elektrotehnike i računarstva te Medicinski i Ekonomski fakultet. Razgovarala sam s gotovo stotinu ljudi. Od toga je možda dvadesetak njih čulo za Global. Od tih dvadesetak samo troje novine i pročita.

Razlog zbog kojeg ispitani studenti ne čitaju Global ovisi od fakulteta do fakulteta. Studenti Filozofskog ne znaju ni da postoji. Neki misle, zbog njegova skromna opsega od 24 stranice i činjenice da je besplatan, da je prospekt. Upitala sam ih bi li uzeli Global da znaju o čemu je riječ, da su to jedine studentske novine, k tome besplatne, koje se mogu čitati na cijelom zagrebačkom sveučilištu i u svim studentskim domovima te čak i pojedinim srednjim školama? Sjedeći na stubama, s cigaretom u jednoj i kavom u drugoj ruci, nezainteresirano su odgovorili da ne bi, jer – uopće ne čitaju novine.

FER-ovci su se ipak bolje opravdali. Čuli su da postoje novine zvane Global, ali jednostavno – nemaju vremena za čitanje. Kažu, toliko su umorni od matematike (koja nema brojeva), programskih jezika, čipova i strojeva da jednostavno ne stignu još uzeti novine. Kad sjednu na kavu, to rade da bi razgovarali, a ne se informirali. Uostalom, oni su u svom svijetu. Ne zanimaju ih studentska pitanja nego struka, praksa, posao. Iz njihovih umornih očiju, podočnjaka do poda i blijedih lica dok izlaze s ispita, procijenila sam da govore istinu, pa sam ih pustila na miru.

Dva dana, pa smeće

“Pet minuta nakon što im date Global u ruke, završe u smeću”, s kiselim mi osmijehom govori portir na Medicinskom fakultetu. Pokazuje mi mjesto gdje inače stoje novine kad ih donesu.

“U roku dva dana, sve ovo završi u košari za smeće. Možda ih se 15 zapravo pročita”, kaže mi. Vidjevši moje tužno lice, tješi me da uglavnom mlađi studenti bacaju novine. Starije je vidio kako sjede i čitaju. Moj razgovor s medicinarima potvrdio je portirove riječi; razgovarala sam s petnaestak studenata prve i druge godine. Kolektivni odgovor bio je da ih – ne zanima.

Njih ne zanima Global, ne zanimaju ih mediji uopće, ne zanima ih informiranje. Pitala sam što ih zanima dok klikaju po portalima. “Nešto glupo”, bio je odgovor koji je uslijedio, a koji sam valjda trebala i očekivati s obzirom na razgovor koji je prethodio. Svoj detaljan odgovor potkrijepili su primjerima, navodeći članke koji u naslovu imaju riječi “frajer”, “sise” ili “skandalozno”.

Što je gore od slušanja kako novine za koje pišeš završavaju u smeću? Njihov završetak u smeću. Na taj sam prizor naišla pri obilasku Ekonomskog fakulteta. Eh sada, ako bi vas netko pitao koji biste tekst voljeli ugledati ako već morate naći svoje novine u smeću, rekli biste sigurno – bilo čiji osim vlastitog, ali baš je moj intervju iz prošlog broja poslužio je kao podloga kanti za smeće, na koju su zatim nabacani ostaci od kave i grickalica.

Tko ga voli, nek izvoli

Na četiri fakulteta i među stotinu studenata našla sam troje čitatelja koji su pozitivno govorili o Globalu. Tih je troje studenata bilo vrijedno četiri dana jahanja po Zagrebu na 30 stupnjeva. No moram se upitati – gdje se skrivaju čitatelji Globala? U kojim tajnim odajama i sjenovitim kutovima Sveučilišta? Nigdje nisam naišla one koji čitaju Global i ne vole ga. Ili ga ne čitaju uopće, ili ga čitaju i vole.

Na jesen se vraćamo ponovno, a možda ćemo vrebati i s novih platformi. Možda ćemo se ponovno susresti na nekom od fakulteta, ovaj put s Globalom u vašim, a ne mojim rukama. A tko zna, možda nas čita netko od šumara, stomatologa, farmaceuta ili biologa?

Tko ga voli, nek izvoli, ovdje smo za vas.

Sjedeći na stubama, s cigaretom u jednoj i kavom u drugoj ruci, studenti Fliozofskog nezainteresirano odgovaraju da – uopće ne čitaju novine

Neki misle, zbog skromne 24 stranice i činjenice da je besplatan, da je Global samo – trgovački prospekt