Hrvatski Tsipras (još) nije na vidiku

NOVA LJEVICA Ima li i Lijepa Naša svoju Syrizu?

U ORaH-u kažu da s Grčkom ne dijelimo iste probleme, u Radničkoj fronti ne vjeruju u preokret na izborima, samo Živi zid vidi priliku u otporu EU

Tekst: Sara Ana Čemažar

Syriza i Tsipras pojmovi su koji već mjesec dana kruže europskim i hrvatskim medijskim prostorom. Pobjeda koalicije ljevičarskih stranaka okupljenih pod imenom Syriza, na čelu s Alexisom Tsiprasom, najavila je radikalni zaokret u monetarnoj politici zagovaraju- ći kraj politike štednje. Uz Tsiprasa, u novoj grčkoj vladi također stoje mnogi visokoobrazovani ljudi i profesori. Istražili smo što je konkretno dovelo do pobjede Syrize i može li se između situacije u Grčkoj i Hrvatskoj povući paralela.

’SYRIZA’ ĆE SE MORATI PROMIJENITI

“U takvoj situaciji naraslih ekonomskih problema”, tvrdi doc. dr. sc. Goran Čular, “postojeći stranački sustav nije mogao odgovoriti na zahtjeve građana”.

Perspektiva Syrize, smatra Čular, nije predvidljiva, ali upozorava kako “u strankama koje relativno naglo dođu na vladajuću poziciju, a krenule su s radikalnih stajališta, dolazi do jednog tipa otrežnjenja po dolasku na vlast te da će Syriza, suočena s moći Europske unije i globalizacijskim procesima, morati promijeniti svoju izvornu platformu”.

Hrvatska, Grčka i Španjolska zemlje su s najvišom stopom nezaposlenosti mladih u EU. Postavlja se pitanje koliki su izgledi za sličan pokret u Hrvatskoj i tko bi mogao biti njegov nosilac? Glasnogovornik ORaH-a, stranke zelene ljevice i lijevog centra, Dean Šarčević, tvrdi kako Hrvatska ne dijeli identične probleme pa tako ni rješenja s Grčkom.

“Smatramo da je Hrvatskoj potrebna realna politička opcija usmjerena na kreiranje realno provedivih i održivih rješenja u sklopu naših mogućnosti i potencijala”, poručuju iz ORaH-a. U posljednje se vrijeme ističe se još nekoliko relativno novih stranaka, poput Živog zida i novoosnovane Radničke fronte. Ivan Pernar iz Živog zida sličnost svoje stranke sa Syrizom vidi u “socijalnoj osviještenosti; obje se stranke protive otplati dugova koji se ne mogu vratiti i privatizaciji javnih dobara”.

“Naš program predviđa promjenu ekonomske politike i odnosa prema EU koji je trenutačno sluganski. Mi smo stranke protiv sustava koji pogoduje nekolicini na štetu većine i u tom smislu očekujemo politički uspjeh”, tvrdi Pernar. U Radničkoj fronti pak vide mnoge sličnosti sa Syrizom, ponajprije u “kritici neoliberalnog kapitalizma i otporu mjerama štednje”. Upozoravaju kako Hrvatska ide u istom smjeru kao i Grčka, no preokret na predstojećim izborima, prema njima, nije vjerojatan.

LJEVICA SE U NAS POVEZUJE S DIKTATUROM

Stručno mišljenje o političkoj situaciji i potencijalu hrvatskih stranaka dao je i prof. dr. sc. Tihomir Cipek.

“Hrvatska je previše ukopana u stare sukobe dviju glavnih stranaka (SDP i HDZ), čije se politike ne razlikuju ni u čemu osim na simboličko-ideološkoj razini. Ljudi su snažno emocionalno vezani uz taj tip političkog iskaza. Da bi došlo do promjene, mainstream stranke lijevog i desnog centra moraju pasti na manje od 50 posto podrške”. Cipek također tvrdi kako “na hrvatskoj političkoj sceni još ne postoji stranka koja nudi potpuno novu politiku; ili ona još nije dovoljno jaka ili njena politika još nije dovoljno afirmirana; ili je riječ o neiskusnim ljudima; ili je riječ o politici ORaH-a gdje nema većih razlika od mainstream politike”. U Radničkoj fronti Cipek vidi najveću ideološku sličnost sa Syrizom, ali ne predviđa uspjeh na izborima. “Iskustvo koje smo imali u totalitarnom režimu bitno određuje javno mnijenje u Hrvatskoj; ljevica se u nas i dalje povezuje s diktaturom, Jugoslavijom i nametanjem drugog identiteta. Građani lijevim opcijama nisu skloni”, zaključuje Cipek.

‘U strankama koje relativno naglo dođu na vladaju- ću poziciju, a krenule su s radikalnih stajališta, dolazi do jednog tipa otriježnjenja po dolasku na vlast’, ističe doc. dr. sc. Goran Čular