Jedan dan radiš intervju s nobelovcem, drugi dan s kriminalcem

GORAN OGURLIĆ glavni urednik Jutarnjeg lista

‘Nepredvidljivost je u novinarstvu ono što je uzbudljivo, to je specifičan posao za koji se mora imati strast’

Tekst: Ines Švagelj, Matea Vidić

Goran Ogurlić novinarsku i glavnouredničku karijeru započeo je u riječkom omladinskom listu Val. Pokrenuo je dvoje novine, tjednik Kronika i dnevni list naziva Primorsko– goranski dnevnik. Uređivao je neka revijalna izdanja Novog lista, surađivao u Slobodnoj i Nedjeljnjoj Dalmaciji i Globusu. U Jutarnjem listu od osnivanja 1998. bio je urednik deska, a potom pomoćnik glavnog urednika, da bi 2006. prihvatio ponudu Večernjeg lista i bio glavni urednik punih devet godina. Na mjesto glavnog urednika Jutarnjeg lista vratio se prije dvije godine.

Radili ste u regionalnim listovima i onda prešli na list koji obuhvaća državni teritorij – kakva je to promjena?

Promjena je u fokusu. Dok u jednom trenutku vodiš neki regionalni medij, glavni ti je fokus nekakav gradonačelnik ili župan. Kad to prevedeš na nacionalnu razinu, onda se otvaraju mnogo širi fokusi. Nacionalne novine ne idu toliko duboko, u samu srž problema lokalne zajednice. Nacionalne dnevne novine nemaju resurse da se spuste tamo gdje mogu ići lokalni mediji. Iako je lokalna zajednica htjela čitati stvari o njima na nacionalnoj razini. Posljednja istraživanja kažu da su lokalni mediji pokazali mnogo veću stabilnost u nakladi u doba krize nego nacionalni.

Kako urednik prepoznaje dobrog novinara?

Kod mladog novinara cijenim strast i želju. Ako želite izaći nekamo i želite napraviti dobru priču, to je ono što se posebno cijeni i ja odmah vidim tko će biti stvarno dobar novinar. Kad postoji ono, što mi kažemo, želja da se grize, da nikad nije dovoljno, da se dodatno istraži nešto i da si potpuno siguran da imaš sve argumente jedne priče.

Redakcija otvara mnogo mogućnosti, od putovanja do susreta s mnogo ljudi različitih profila. Može se dogoditi da jedan dan radiš intervju s kriminalcem, a drugi dan s nobelovcem, i to je realan život. To je nešto što se bez problema može dogoditi u jednoj redakciji. Upravo je ta nepredvidljivost dosta uzbudljiva, i to je specifičan posao za koji se mora imati strast za priču bilo kakve vrste. Od priče sa zagrebačke tržnice do priče koja se bazira na ozbiljnim dokumentima koje je netko u redakciju dostavio, a sadrže kompletan dosje neke velike priče. Ljudi koji čitaju medije, koji prate medije, još više vjeruju medijima nego policiji. Još misle da mediji imaju mnogo veći utjecaj da riješe neki problem, da utječu na to da se ispravi neka nepravda. Nama se često događa da prije tužiteljstva imamo dokumente.

Koliko vi pišete kao urednik?

Ništa ne pišem. Ne pišem zato što nemam koncentracije raditi neku ozbiljniju priču, osim što ponekad napravim neki intervju ili komentar, ali neku ozbiljniju priču ne radim. Toliko sudjelujem u cijelom procesu proizvodnje pa mi je nemoguće, ali veselim se danu kada ću opet pisati.

Postoji li neki slučaj da je novinar odbio napisati priču iz osobnih razloga?

U Statutu imamo obvezu da uvažimo razloge ako netko ima osobne razloge ili priziv savjesti ili nekakav razlog da se želi isključiti iz priče. Jedna je naša novinarka prije sedam-osam mjeseci rekla da ne može raditi priču iz osobnih razloga. Ti osobni razlozi mogu biti razni, može biti da je njezina obitelj uključena u tu priču pa neće biti objektivna, može biti u sukobu interesa, može imati nekakav

drugi razlog, ali ako je taj razlog meni logičan, ja ću to jednostavno dati drugom novinaru.

Jutarnji se financira od naklade i oglasa, ali dio financija čine i konferencije?

To je novi oblik zarade, ali ne samo zarade nego i način da se okupe neki ljudi, da se promisli neka ozbiljna tema i da to bude neka funkcija medija. Iako je to u nas pokrenuto isključivo iz financijskih razloga jer oglašivači danas više ne žele toliko platiti oglas, žele sudjelovati u nekoj priči.

Kako konkurencija između Jutarnjeg lista i Večernjeg lista danas donosi novitete u hrvatsko novinarstvo? Ako napravimo povijesni pregled, vidjet ćemo da je konkurencija Jutarnjeg i Večernjeg donijela nagradne igre koje su se očuvale do danas.

Pa stalno jedni druge kopiramo. Čim netko izmisli nešto dobro, onda to ovaj drugi radi isto. Sad se šalim, ali doista. Te nagradne igre, takozvane strugalice, zapravo je donio Branko Lovrić, bivši direktor Večernjeg lista, donio ih je iz Daily Maila iz Londona. Vidjeli smo da to strahovito diže nakladu. Ljudi su stajali u redovima, ispred kioska, kupovali po deset primjeraka novina. Naravno, vlasnici novina su se polakomili. Mislim, to je genijalno, jedan čitatelj kupi deset novina, gdje ćeš bolje. U jednom trenutku nagrada je bila kuća, stan, milijun kuna, sve je bilo u jednom nagradnom boxu. A naklade su prelazile 350.000 primjeraka. U jednom trenutku Večernji list je prodao čak milijun primjeraka. A normalna naklada je bila 180.000.

Posljednja istraživanja kažu da su lokalni mediji pokazali mnogo veću stabilnostu nakladi u vrijeme krize nego nacionalni

Priča mora biti dobra, bila ona crna ili pozitivna

Kako biste ocijenili kvalitetu novinskog sadržaja u Hrvatskoj?

Stalno me uvjeravaju da publika ne voli loše priče, a onda pogledamo nakladu kad objavimo neku lošu priču, ona je mnogo bolja. Priča jednostavno mora biti dobra, bilo da je pozitivna ili nije pozitivna, prema mom je mišljenju potpuno nevažno. Ako je dobro napisana, ako ima kvalitetnu opremu koja će privući čitatelje, i jedno i drugo može biti uspješno. Nažalost, još su čitanije ‘crne’ priče, znači priče koje nisu pozitivne. To je statistički tako.

Razlikovati važno od nevažnog

Mislite li da se danas, s obzirom na velik pristup informacijama, s novinama vraćamo na početak?

Mislim da da. Prednost portala je da je brz, jednostavan i besplatan. Nema nekog lijevka koji vam kaže, čuj, ovo je danas bitno, ovo morate pročitati. Ili ovih deset stvari morate znati, a ovo ostalo je stvarno višak, nemojte trošiti vrijeme na to. Kad vi krenete surfati i čitati, izgubite neviđenu količinu vremena dok nađete nešto što vam je doista važno i zanimljivo, treba vam neko vrijeme. Ono što je danas zapravo naš glavni zadatak u novinama je da ljudima damo ono što mi smatramo da je važno i smatramo da je to dovoljno da se zna. E sad, tu se sad treba vidjeti umijeće toga, tko to zna raditi bolje i tko će ostvariti veći uspjeh u tome.