Neke teme napokon u fokusu, ali bez konkretnih brojki i planova

OBRAZOVANJE Stručnjaci za Global govore što možemo očekivati od nove vlasti

Najistaknutija tema iz područja visokog obrazovanja u kampanji su bile studentske stipendije, ulaganje u znanost i podržavanje STEM-a. To upućuje i na to da se stranke nisu htjele miješati u ozbiljnija pitanja

Tekst: Silvija Vuković

[email protected]

Obrazovanje je napokon došlo na red u politici – barem u predizbornoj kampanji. Potakle su to brojne rasprave i događanja koja su se događala za bivše vlade, počevši s problemima vezanim uz Cjelovitu kurikularnu reformu. Ministra Šustara mnogi su svrstali negdje na vrh ljestvice najgorih ministara obrazovanja koje je Hrvatska imala. Nije problem bila samo reforma školstva. Kašnjenje stipendija, prijevoz učenika, zaboravljanje nagrade Luka Ritz, problemi s radom Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu… Za glasove su se nakon toga stranke odlučile boriti uzevši u obzir i obrazovanje i znanost. Za to se našlo mjesta i u programima stranaka, a tijekom predizborne kampanje često smo slušali o planovima za obrazovanje. Stoga smo odlučili nezavisnim stručnjacima Bertu Šalaju, profesoru Političke socijalizacije i političkog obrazovanja na FPZG-u te Nikoli Baketi, doktorandu na FPZG-u te članu GOOD Inicijative, postaviti nekoliko pitanja o tome što možemo očekivati nakon sastavljanja nove vlade.

• U kampanji se nakon 20 godina napokon moglo čuti i ponešto više o obrazovanju. Je li i samo to pozitivan pomak i možemo li očekivati da će se pozitivno kretanje nastaviti što se cjelokupnog obrazovanja tiče, barem u obliku rasprava?

Šalaj: Ovo je, barem koliko mene sjećanje služi, bila prva predizborna kampanja u kojoj su se gotovo sve političke stranke učestalo referirale na obrazovanje i zaklinjale se da će im upravo znanost i obrazovanje biti u središtu pozornosti. Takvo ponašanje stranaka primarno je reakcija na veliki građanski prosvjed održan u lipnju na kojemu su građani jasno iskazali svoju potporu pokušajima unapređivanja hrvatskog obrazovnog sustava. Riječ je o pozitivnom pomaku jer su građani pokazali da, barem u određenoj mjeri, mogu na politički dnevni red postavljati probleme koje smatraju važnima.

• Kakva smo obećanja mogli čuti u predizbornoj kampanji i koliko je realno očekivati da se ona ostvare? Među ostalim, obećano je i povećanje izdvajanja za obrazovanje, a prema Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije bi se do 2020. trebalo izdvajati šest posto BDP-a.

Baketa: Problematično je što HDZ u svojem predizbornom programu niti u jednom trenutku nije spominjao Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije, a uz to je taj program bio poprilično općenit i načelan, bez brojeva, postotaka i rasporeda aktivnosti tijekom mandata. Iz tog je razloga teško predvidjeti u kojem smjeru će ići kreatori obrazovne politike.

• Najviše se rasprave vodilo o kurikularnoj reformi. Kakvu joj budućnost predviđate?

Šalaj: Mislim da je u ovom trenutku nezahvalno prognozirati budućnost kurikularne reforme i odnos nove vlade prema reformi. Moguće je da nova vlada odluči proces kurikularne reforme staviti pod svoju političku kontrolu i provoditi ga u skladu s vrijednostima i stavovima koje oni smatraju važnima. S druge je strane sasvim moguće da nova vlada potpuno odustane od tog procesa i pokuša drukčije konceptualizirati reformu obrazovanja u Hrvatskoj.

• Informatizacija školstva također se često spominje, ali na kraju se uvijek čini da za nju nema novca. Što bi se u Hrvatskoj moglo i trebalo napraviti s tim u vezi?

Baketa: Trebalo bi osigurati sredstva za jednak razvoj škola u području informatizacije u svim krajevima. Često se događa da manje razvijeni krajevi nemaju potrebnu opremu te se time ne osiguravaju jednaki uvjeti svim učenicima što u konačnici smanjuje njihove šanse u obrazovanju. U nekim školama često nedostaju i osnovna pomagala u nastavi i materijali tako da je potrebno raditi na jednakom razvoju škola u svakom pogledu. Na sve to pokušava se odgovoriti pilot-projektom E-škole koji provodi CARNet. Projekt je krenuo 2015. godine i najozbiljniji je projekt informatizacije škola u Hrvatskoj. Vrlo je važno da ga buduća vlada ozbiljno shvati i učini sve što je potrebno da bi nakon pilot-faze projekt nastavio s ciljem informatizacije svih škola u Hrvatskoj te proizvodnje digitalnih sadržaja.

• Je li i kakve je promjene moguće očekivati u visokom obrazovanju?

Šalaj: Ni HDZ niti Most nemaju razrađenu obrazovnu politiku, pa tako niti politiku visokog obrazovanja, što znači da je vrlo teško prognozirati kakav će biti njihov odnos prema sustavu visokog obrazovanja. To će dijelom ovisiti i o budućem ministru pa se tako, na primjer, može očekivati da će se, ako novi ministar bude Đuro Njavro, pojačati procesi privatizacije sustava visokog obrazovanja.

Baketa: Promjene u visokom obrazovanju se događaju sporo i teško je očekivati revolucionarne promjene. Mogući su inkrementalni pomaci, ali prije svega u pogledu studentskog standarda. Najistaknutija tema iz područja visokog obrazovanja u kampanji su bile studentske stipendije, ulaganje u znanost i podržavanje STEM-a. To upućuje i na to da se političke stranke nisu htjele miješati u ozbiljnija pitanja u visokom obrazovanju, ali u djelovanju u tom području ih priječi i autonomija sveučilišta.

KARIN DOOLAN, docentica na Sveučilištu u Zadru (područje znanstvenog interesa: obrazovne politike – visoko obrazovanje)

Kakve bi se promjene mogle dogoditi u visokom obrazovanju?

Poglavlje o obrazovanju u predizbornom programu HDZ-a započinje (a poslije se i nastavlja) konzervativnim diskursom tzv. tehničkog instrumentalizma (koji se često kritizira u kritičkoj obrazovnoj literaturi): obrazovanje i znanost su u funkciji gospodarstva. Njihova je primarna uloga shvaćena kao ekonomska pa ne iznenađuje što prema jednom od prijedloga u programu poslodavci zajedno sa strukovnim školama određuju upisne kvote. U tom pogledu bi ključna promjena na tragu povezivanja visokog obrazovanja s “potrebama gospodarstva” mogla biti vezana uz povećanje studenata u STEM područjima, a smanjivanje u manje “tržišno poželjnim” područjima kao što je humanističko.

Mnogi smatraju da bolonja u Hrvatskoj nije uspjela, je li je moguće popravljati? U izbornom programu HDZ-a najavljuje se “temeljita i kritička analiza” bolonjskog procesa. Revizija bolonje najavljuje se i u Mostovu izbornom programu za 2016. godinu. To daje naslutiti da bi se MZOS mogao baviti tim pitanjem. Što se tiče uspjeha odnosno neuspjeha primjene bolonjske reforme u Hrvatskoj, rekla bih da je forma bolonjske reforme uspješno ostvarena, na primjer svim kolegijima su dodijeljeni ECTS bodovi, imamo trociklički sustav studiranja, uspostavljen sustav osiguranja kvalitete. Imamo i veću mobilnost studenata. No valja poraditi na poboljšanju tih aspekata, ali i adresirati probleme kao što su nepotizam pri zapošljavanju ne samo akademskog nego i administrativnog osoblja, a što se onda reflektira i na kvalitetu visokog obrazovanja u Hrvatskoj