REPORTAŽA
Categories: Croatian, Photo, Text, Youth and the world
Halo Hangzhou? Zagreb ovdje!
Plava i kovrčava kosa Kinezima je nesvakidašnji, ‘zvjezdani’ prizor. Fotografiranje s prolaznicima ušlo im je u svakodnevnu rutinu
Tekst: Lovro Golac
Ukoncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski ove se godine lijepo i dostojanstveno proslavio dolazak nove godine, prema kalendaru po kojem se ravna gotovo petina svjetske populacije, onom kineskom. Godina “drvene ovce” započinje 19. veljače, a prisutni su njenu dočeku nazočili uz vratolomije čudesnih kineskih akrobata i pregršt prekrasnih boja slikovitog kineskog folklora na pozornici. Na kraju predstave raširen je velik transparent s jednostavnim natpisom “Važnost veze hrvatskog i kineskog naroda”.
SVE JE POČELO NA SAJMU STIPENDIJA
Od srpnja prošle godine dvije diplomirane profesorice engleskog jezika rade na dodatnom jačanju te veze. Sudionice “ekspedicije” u privatnom aranžmanu, Dora Golac i Petra Husnjak po završetku Učiteljskog fakulteta sagledale su svoje opcije. Me- đutim, život, ćudljiv i nepredvidljiv kakav jest, često sprema nepredviđeni obrat. Tako običan posjet sajmu stipendija u NSK može napraviti razliku između svakodnevna druženja s raspoloženim djelatnicima zagrebačke burze i predavanja engleskog najmanjim pripadnicima najveće svjetske nacije. Kratka prijava za tečaj predavanja jezika u sklopu međunarodnog sustava Global TESOL College i Zagreb, odnosno Bjelovar, u trenu je promijenila njihove planove.
Ostaviti sve iza sebe ni u kojem slučaju nije mala stvar, pogotovo kada se polazi u golemu, daleku i relativno nam nepoznatu Kinu. Nekoliko mjeseci po završetku tečaja, stigla je jasna i glasna ponuda, odredište Hangzhou.
KINESKI HRELIĆ
Hangzhou, što je to? Nije Peking, nije Shanghai, mora da je nekakav manji grad. Zbilja i jest, barem za kineske uvjete. Smješten u neposrednoj blizini Shanghaija, taj “gradić” s okolicom ima “samo” devet milijuna stanovnika i ne namjerava stati na tome (op.a. “veliki brat” Shanghai trenutačno ima 24 milijuna). Prepun zelenila i prirode, središte grada je smješteno oko velikog Zapadnog jezera, pa je Hangzhou idealno odredište za mlade ljude ove supersile u povojima. Živi se lagodno, bez graje i pritiska, a proljeće, kad grad potpuno procvjeta, tek dolazi. Još kad pridodate sveprisutan, na breskvu nalik reski miris prekrasnog žutog cvijeta osmantusa, postaje vam jasno da Kina nije samo proizvod mašte, ona je zbilja tu.
U neposrednoj blizini jezera je tržnica Wu Shan, takoreći, pandan našem Hreliću. Wu Shan se proteže u podu- žoj ulici i daje tradicionalni štih inače novosagrađenom gradu. Naše djevojke za lijepih dana ovdje i na jezeru upijaju dojmove svojeg novog doma.
OPREZ I ZNATIŽELJA
Bez obzira na poznatu legendu o pasjim jelima na kineskim jelovnicima, u Hanzghou ona nisu specijalitet. Ono što jest, dakako, je riža i svakakvi oblici tijesta.
S druge je strane situacija na poslu dobra, djeca su vrlo živahna, ali vedra, a djevojke su osvjetlale obraz naše učiteljske struke s obzirom na salvu pohvala i ustupaka poslodavaca. Prve reakcije na dva nova neobična stanovnika Hangzhoua bile su zbilja dojmljive, kako na poslu tako i na ulici.
Plava i kovrčava kosa za tamošnje je pojmove nesvakidašnji prizor. Fotografiranje s prolaznicima ušlo je u svakodnevnu rutinu. Postupno otvaranje Kine prema Zapadu osjeća se na svakom koraku. Bez obzira na primjetnu dozu opreza u nekih, ipak prevladava interes za nečim novim, neobičnim što Zapad u svakom slučaju jest.
Nesumnjivo je da Kina velikim koracima grabi prema poziciji svjetskog lidera, a integracija vrijednosti naše kulture s najvećim brendovima, stilovima i navikama samo pomaže u tom napretku. U svakom od trgovačkih centara koji izgledaju nevjerojatno, prisutne su najveće i najskuplje svjetske marke. Bez obzira na zasad još relativno nizak standard stanovništva, ova prisutnost daje naslutiti kako velike korporacije znaju da vrijeme Kine tek dolazi.
I SKYPE POVEZUJE
Kina, pogotovo Hanzghou, zaista jesu središta budućnosti. Ovim učiteljicama je jasno da naoko male stvari koje ostavljamo za sobom dobivaju na značenju tek kad smo daleko od njih. Mnogo je kuća u čovjekovu životu, ali samo je jedan dom, tako da je povratak draga misao u mislima Petre i Dore. Neprocjenjivo iskustvo koje su dosad stekle bit će još i veće do srpnja kad im ističe ugovor. Dotad, sve te male stvari još će malo pričekati da završi njihovo kinesko poglavlje. Sre- ćom, sa Skypeom ni Veliki kineski zid nije tako velik
Nema kruha, nema soli…
Privikavanje na drukčije prehrambene navike većini stranaca najteže pada. Zamjena kruha rižom bila je svojevrstan test za dvije Hrvatice u Kini jer kruha nema, barem ne onakvog na kakav smo navikli. Također, sve slane stvari morale su ostati kod kuće jer soli u lokalnoj kuhinji gotovo da i nema. Kako djevojke to podnose? Bez pretjerivanja, oči su im zasuzile s prvim pošiljkama pršuta, zbog okusa, ali i iz sentimentalnih razloga. Ne samo da smo na različitim stranama svijeta nego i na različitim stranicama jelovnika. Opet, i taj iskustveni aspekt nešto je što čovjeka dodatno izgradi, pogotovo u kombinaciji sa svakodnevnim radom u tako dalekoj državi.