Rijeka protiv plagiranja uspješna, što je sa Zagrebom?

PLAGIRANJE Sveučilište u Zagrebu još nije uvelo sustav provjere radova

U metropoli su Učiteljski, Stomatološki i Fakultet političkih znanosti uveli sustav za otkrivanje plagijata, i to o vlastitom trošku

Tekst: Silvija Vuković, Božica Kopić
Foto: Dorian Višnjić

Velik dio sastavnica Sveučili- šta u Zagrebu nema sustav za provjeru plagiranja, a oni fakulteti koji ga imaju nabavili su ga o svom trošku. Problem plagiranja postao je zanimljiv javnosti otkako se otkrilo da su neki naši visoki dužnosnici plagirali svoje radove. Posljedica za to nije bilo. Mladima se time šalje loša poruka da plagiranje i nije tako strašno.

PROVJERA POVEĆALA KVALITETU

Pitali smo Sveučilište u Zagrebu planiraju li uskoro svim svojim sastavnicama nabaviti sustav koji bi kvalitetnije pregledavao radove i utvrđivao je li neki rad plagijat, ali odgovor do zaključenja broja nismo dobili. Za razliku od Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište u Rijeci uvelo je takav sustav u akademskoj godini 2014./2015. Sve njegove sastavnice obvezne su napraviti provjeru završnih radova, diplomskih radova i doktorskih disertacija. Njegovo uvođenje stajalo je oko 140.000 kuna na godišnjoj razini, a do sada je sustavom prošlo 15.000 radova.

“Dokazano je da se uvođenjem sustava provjere originalnosti povećava kvaliteta rada jer afirmira studente da poboljšaju kreativnost, razinu promišljanja i kompetencije. Zanimljivo je da se u manje od šest mjeseci od uvođenja za 75 posto smanjio broj radova s visokim postotkom sličnosti (više od 50 posto), te je sada na razini od 2,5 posto od ukupnog broja provjerenih radova”, kaže prof. dr. sc. Zlatan Car, prorektor za informatizaciju Sveučilišta u Rijeci.

Ti podaci dokazuju isplativost uvođenja sustava za provjeru plagiranja kako na razini osobnog napretka svakog studenta tako i na razini Sveučilišta. Neke sastavnice Sveučilišta u Zagrebu, poput Učiteljskog fakulteta, Stomatološkog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti, imaju sustave za otkrivanje plagijata koje su nabavile o svom troškom. No oni nisu uveli obvezu korištenja sustava svim profesorima jer se on koristi na zahtjev pojedinog profesora ako posumnja da je neki rad mogući plagijat. U slučaju otkrivanja studentskog plagijata, rad bi se zatim prijavio Etičkom povjerenstvu koje onda provodi određene postupke ovisno o težini povrede. Većina fakulteta navodi i da u posljednjih pet godina nisu našli plagijate, pa se valja zapitati je li to zbog dobrih radova ili zbog njihove nedovoljne provjere. Dekan Učiteljskog fakulteta, prof. dr. sc. Ivan Prskalo govori da sustav koriste od 2012. godine.

PREPREKA JE CIJENA

“U akademskoj 2015./2016. godini provedena su dva stegovna postupka protiv studenata, oba zbog iste teže stegovne povrede – prepisivanja/plagiranja, a u pet godina je evidentirana još jedna prijava. Od svih samo jedna prijava odnosila se na završni rad”, objašnjava Prskalo.

Neki fakulteti, kao što je Šumarski, također planiraju uvođenje sustava, a i Veterinarski fakultet je u pregovorima za nabavu. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet koristi razne internetski dostupne pretraživače i besplatne programe koji se mogu koristiti uglavnom na engleskom jeziku te su informirani o programu na hrvatskom jeziku koje je uvelo Sveučilište u Rijeci. Ono što možda sprečava fakultete za uvođenje sustava za provjeru plagijata trošak je same nabave. Tako dr. sc. Renata Mekovec, prodekanica na Fakultetu organizacije i informatike, kaže kako nemaju sustav prije svega zbog cijene i upitne učinkovitosti pretraživanja na hrvatskom jeziku.

Definicija plagijata – plagirana s Wikipedije

Plagijat (lat. plagere = oteti), označava čin prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog kreativnog rada u svoj vlastiti, bilo djelomice ili u cijelosti, bez navođenja izvornog autorstva ili izvornika. Za razliku od krivotvorenja u kojemu je upitna autentičnost djela, kod plagijata je riječ o nezakonitom i neetičnom prepisivanju tuđeg djela, koje se prikazuje kao vlastito.