Studentske igre vjetar su u leđa hrvatskom sveučilišnom sportu

ZRINKO ČUSTONJA Predsjednik Organizacijskog odbora o velikom sveučilišnom projektu

Planira se gradnja dviju dvorana u sklopu SD Stjepan Radić. Ide se prema europskim fondovima i dvorane će biti sagrađene na prostoru oko Kineziološkog fakulteta za kvalitetnije bavljenje sportom

Tekst: Filip Ožbolt

[email protected]

Hrvatska se kao sportska nacija, kako si volimo tepati, ovoga ljeta ne može i ne smije hvaliti samo uspjesima na Europskom prvenstvu u nogometu i Olimpijskim igrama u Riju, nego mora odati počast sama sebi na najbolje organiziranim Europskim sveučilišnim igrama u povijesti. Najviše natjecatelja dosad, najviše medalja hrvatskih sportaša, najviše hrvatskih natjecatelja i još mnogo toga ostvareno je u Zagrebu i Rijeci, koji su se pokazali kao odlični domaćini trećeg najvećeg sportskog natjecanja ovog ljeta. O Igrama, studentskom sportskom pokretu i budućnosti sporta i obrazovanja u Hrvatskoj razgovarali smo s Zrinkom Čustonjom, predsjednikom Organizacijskog odbora Europskih sveučilišnih igara Zagreb – Rijeka 2016.

• S odmakom od mjesec i pol dana nakon završetka Igara, jeste li zadovoljni postignutim?

Cilj je bio napraviti bolje igre nego ikad. I taj cilj smo ispunili. Postavili smo novi standard u organizaciji Europskih sveučilišnih igara. Željeli smo napraviti ono što je napravila Univerzijada 1987. godine. Ona je također bila prekretnica studentskog sporta na svjetskoj razini. Ovaj je put to učinjeno na europskoj razini i time smo jako zadovoljni. S odmakom od mjesec i pol dana možemo reći da smo zadovoljni. Projekt još nije završen. Sada ga zatvaramo, u toj smo fazi, a to će trajati do kraja godine. Sve što je planirano je odrađeno, sve što je odrađeno je odrađeno kvalitetno. Sve informacije koje dobivamo od sudionika su izrazito pozitivne, i to nas veseli.

• Što donosi ESI hrvatskom sveučilišnom sportu?

Osvajanje medalja na studentskoj razini mora biti samo vrh sante leda, a ono ispod što se ne vidi sustav je studentskog sporta koji omogućuje da svatko od, na primjer, 70.000 studenata na Sveučilištu u Zagrebu može bez problema zadovoljiti svoje potrebe za bavljenjem sportom ili tjelesnim vježbanjem. To mi, recimo, nemamo. Na našem sveučilištu uključujemo možda 10.000 studenata u različite sportsko-rekreativne aktivnosti, što je vrlo mali postotak u odnosu prema broju studenata i vjerojatno su studenti svjesni da ako žele rekreaciju, moraju je organizirati u vlastitom aranžmanu što nije dobro, i to bismo htjeli mijenjati. Većina fakulteta u gradu Zagrebu nema sportsku dvoranu, nema mogućnosti za održavanje predmeta tjelesne i zdravstvene kulture, što je obvezan kolegij na prvoj i drugoj godini. Tu ima prostora za napredak. Uvijek ćemo osvajati medalje jer smo sportska zemlja, ali to je šlag na vrhu torte što nije sama svrha sporta ni studentskog sporta.

• Koliku ulogu u sveučilišnom sportu igra UniSport kao pokret u svojim povojima?

On može biti svjetionik, naš najjači proizvod koji će studenti najbolje prepoznati. S UniSportom smo krenuli kao nazivom, a onda i s onim što on podrazumijeva. Prije dvije, tri godine objedinili smo postojeće sustave natjecanja i sve aktivnosti na polju studentskog sporta pod jednim nazivom koji ćemo nastojati popularizirati među studentskom populacijom. Da se pita većinu studenata, mislim da bi rekli da nisu čuli za studentska sportska natjecanja niti ih prate ili ih zanimaju. To je jedan od prostora gdje se možemo poboljšati, što je isključivo na nama. Da razvijamo sustav i da ga približavamo studentima i putem medija. Što prije to postignemo, to bolje. To nam je cilj. Mislim da smo ESI-jem približili studentski sport studentima i akademskoj zajednici. Sada treba na dobrom imidžu dalje razvijati ono što mi imamo doma, a to je UniSport.

• Koliko su ove Igre napravile u vezi sa studentskom infrastrukturom?

Ove su igre napravile mnogo u smislu smještajne infrastrukture. Domovi u Zagrebu nisu ozbiljnije dirani 30 godina, a sada su Sava i Cvjetno ugodno uređeni domovi. Igre nisu imale snage, odnosno nije bilo objektivnih okolnosti i mogućnosti da se uhvatimo u koštac s manjkom sveučilišnih sportskih objekata. Vjerujem da ćemo u budućnosti naći prostora da se time pozabavimo, da radimo na tome i da to rješavamo. U planu je gradnja dviju dvorana u sklopu Studentskog doma Stjepan Radić. Ide se prema europskim fondovima i dvorane će vjerojatno biti sagrađene na prostoru oko Kineziološkog fakulteta što će pomoći da 4500 ljudi ima kvalitetnije prostore za bavljenje sportom. To neće riješiti sve probleme. Nije realno niti da svaki fakultet ima svoju sportsku dvoranu. Možemo imati jedan sportski kompleks koji servisira nekoliko fakulteta.

• Gdje biste u europskim okvirima smjestili hrvatski sveučilišni sport?

Prema nekim parametrima, hrvatski bih sveučilišni sport smjestio u donju polovicu europskih zemalja, a prema drugima u gornju. O donjem smo već govorili, nemamo mnogo toga što nam treba, a u gornjem domu smo prema organizaciji mnogih natjecanja, na turnirima ostvarujemo zavidne rezultate. Kada idemo na određena natjecanja, koristimo klupski sport. Povučemo studente koji igraju u različitim klubovima. Oni se skupe kao reprezentacija i s obzirom na to da su oni vrsni, postižu zapažene uspjehe. Ipak, te medalje, ti uspjesi, nisu nužno rezultat sustava sveučilišnog sporta. To želimo promijeniti. Imamo mogućnosti, moramo biti ti koji će okupiti studente koji će nastupati u studentskom sportu i nacionalnim ligama.

• Obrazovanje često ne prati zahtjeve vrhunskih sportaša. Što se može promijeniti na tom polju?

Hrvatski obrazovni sustav još nedovoljno prepoznaje studente i učenike koji se uz redovno obrazovanje bave dodatnim aktivnostima. Bilo bi dobro da svi tražimo bolju poziciju sportaša unutar obrazovnog sustava i da on prepoznaje potrebe sportaša. Prije svega se tu misli na vrhunske natjecatelje. Profesori ne moraju popuštati tim ljudima u akademskom smislu, ali mora postojati razina fleksibilnosti. Kao društvo moramo potaknuti sportaše da se školuju i stvoriti im kvalitetne uvjete za to

Osvajanje medalja na studentskoj razini mora biti samo vrh sante leda, a ono ispod što se ne vidi sustav je studentskog sporta koji omogućuje da svatko od 70.000 studenata na Sveučilištu u Zagrebu može bez problema zadovoljiti svoje potrebe za bavljenjem sportom

‘Nadam se da će biti novca za prvenstvo u Turskoj’

Trener futsal momčadi zagrebačkog sveučilišta Jakov Ungarov nije krio zadovoljstvo odlično organiziranim Igrama. “Mislim da je fantastično za cijelu Hrvatsku što je opet dobila prigodu za organizaciju ovako velikog sportskog događaja. Ljestvica je podignuta jako visoko u svakom smislu. Ovo su najbolje organizirane Europske sveučilišne igre dosad, a u Coimbri će biti upola manje sportaša što dovoljno govori kakav je pothvat ostvarila Hrvatska”, otkriva Ungarov i prisjeća se zlata u muškoj i četvrtog mjesta u ženskoj konkurenciji. “U lijepu će sjećanju ostati i rezultati. Nakon šest je godina zagrebački futsal zasjeo na najvišu stubu europskog sporta. To pokazuje da imamo kvalitetu.

Posljednjih smo godina imali manju krizu rezultata, no objeručke smo iskoristili svoju šansu na ovom turniru. Cure su završile četvrte, a ja sam prezadovoljan njihovim rezultatom, posebno time što smo u četvrtfinalu izbacili braniteljice naslova”, ističe trener i zaključuje apelom upućenim institucijama. “Brinem se zbog onog što će ostati nakon Igara. Sljedeće godine Europsko sveučilišno prvenstvo u futsalu je u Turskoj. Nadam se da će institucije pomoći i prepoznati kvalitetu momčadi te kako ćemo uspjeti otputovati na to prvenstvo, jer prošle godine ekipa nije otišla u Poljsku. Dugoročno treba imati volje, ali sportašima treba potpora kako bi se mogli baviti onim što im najbolje ide, a to je sport.”

Radonić: Teško je organizirati ovakav događaj

Luka Radonić je zajedno s bratom Vedranom osvojio prvo veslačko zlato na ovoljetnim igrama, no nije bio potpuno zadovoljan organizacijom s početka natjecanja. Budući da Luka nastupa na mnogo velikih natjecanja, bio je mjerodavan u procjeni kvalitete Igara. “Sportaši koji nisu pravi profesionalci na Europskim sveučilišnim igrama dobiju prigodu iskusiti kakav je to osjećaj biti na velikom sportskom događaju. U početku je organizacija bila na malo lošijoj razini, ali se u nastavku Igara i taj segment poboljšao. Bio sam na stvarno mnogo natjecanja, ali ovdje sam dobio najveću medalju ikada”, kazao je Luka, nastavivši o delikatnosti organizacije ovakvog natjecanja.

“Teško je organizirati ovakav događaj, više je segmenata koji moraju biti posloženi na pravi način. Nije isto kao kada mi veslači organiziramo svoja zasebna natjecanja. Ovdje je potrebno koordinirati i turnire iz drugih sportova, stoga je ovo na jednoj drugoj razini. To su kao Olimpijske igre na mnogo nižoj razini”, zaključuje Radonić.