U Abu Dhabiju me uče da je dobro sve preispitivati i mijenjati mišljenje

Tekst: Paula Brečak

[email protected]

Moji srednjoškolski kolege još se izležavaju na plaži dok se ja već pripremam za prve ispite na fakultetu i pokušavam se snaći među 40 knjiga koje sam dobila za prvi semestar koji obuhvaća samo četiri predmeta. Na New York Universityu sam u Abu Dhabiju i polako shvaćam kako bi mi bilo mnogo lakše da sam ostala studirati u Hrvatskoj gdje se predavanja markiraju, skripte kopiraju i mama pere rublje, ali da bi bilo zanimljivije i edukativnije teško je priznati. Nakon što sam drugi razred srednje škole proživjela na razmjeni u Meksiku, teško mi je bilo zamisliti život u jednom mjestu. Čvrsto sam odlučila da želim polaziti američki fakultet, putovati i ne zadržavati se nigdje predugo, iako su mi se svi smijali i zaključili da su to samo moji pusti snovi.

Američki fakulteti nevjerojatno su skupi pa sam, kako bih te snove ostvarila, morala ciljati visoko, na fakultete koji mi mogu pružiti više i od pune stipendije. Na NYUAD za mene to znači pokrivene troškove školarine, literature, smještaja, hrane, “špeceraja”, zdravstvenog osiguranja, letova kući tijekom zimskih i ljetnih praznika te na semestre u inozemstvu i dodatni džeparac za slobodno trošenje. Takvih fakulteta vrlo je malo te traže visoke ocjene, zanimljiv životopis, ambiciozna motivacijska pisma i oduševljena pisma preporuke, kao i ono nešto.

Za NYUAD ono nešto je biti nadasve željan za upoznavanjem novih stvari, ljudi, jezika, kultura. Sveučilište trenutačno ima manje od tisuću studenata i ne planira pretjerano prelaziti taj broj. Razlog za to poseban je način predavanja koja se zasnivaju na raspravama umjesto na pukom poučavanju činjenica kao u Hrvatskoj. Od studenata se očekuje da se za predavanje pripreme isto kao i profesori, nitko ne daje skripte te je na nama samima da zaključimo što je ono važno što bi moglo biti u ispitu.

Mnogo je lakše kampanjski učiti i štrebati iz tuđih skripti, što je ustaljena praksa u Hrvatskoj, nego aktivno razmišljati o materijalu i sudjelovati na predavanjima od desetak ljudi, pogotovo kada to sudjelovanje nosi 25 posto završne ocjene. Jasno je da je u Hrvatskoj obrazovanje samo sredstvo kojim se želi postići određen cilj (uspjeh, novac, zaposlenje), a ne uživanje u stjecanju novih znanja i promišljanju o svijetu oko nas. NYUAD ne želi usaditi statičke činjenice u glave studentima, nego ih želi natjerati da činjenice preispituju. Mnogo mojih vršnjaka ni pred samu maturu nije bilo sigurno što točno žele upisati niti čime se žele baviti. Rezultat toga već je dobro poznata izmjena studenata na fakultetima nakon prve godine.

U Hrvatskoj se takve studente gleda s visoka sa zaključkom kako su lijeni i osuđeni na neuspjeh. Na NYUAD takve bi norme izazvale zgražanje. Ovo je Liberal Arts School – sveučilište na kojemu se student za određen studij izjašnjava tek na kraju druge godine. Cilj je potaknuti studente da istraže sebe i svoje interese, da uzmu predavanja koja ih plaše, iz područja koja ih ne zanimaju ili o kojima ne znaju ništa. U tom duhu ja u prvom semestru uzimam dva predavanja iz sociologije, jedno iz filozofije te jedno iz ekonomije. Ovdje nema osobe koja od prvog dana predavanja nije promijenila mišljenje o željenom životnom zvanju barem tri puta, i to se smatra dobrim. Ali NYUAD se trudi i više, pokušava svoje studente pretvoriti u globalne ljude s nadom da će taj utjecaj prenijeti i na ostatak svijeta

LEAD: Na New York Universityu u Abu Dhabiju gdje studiram polako shvaćam kako bi mi bilo mnogo lakše da sam ostala studirati u Hrvatskoj gdje se predavanja markiraju, skripte kopiraju i mama pere rublje, ali teško da bi bilo zanimljivije i edukativnije