Uvijek morate pitati drugu stranu – otežajte si život, to je novinarstvo!

MIODRAG ŠAJATOVIĆ glavni urednik Lidera

‘Alergičan sam na mailove i na mailing-novinarstvo. Razumijem nove tehnologije, ali živa riječ nema konkurenciju’

Tekst: Tina Ozmec-Ban, Antonija Šipušić, Filip Ožbolt, Ivan Pavić

Miodrag Šajatović, urednik, novinar, kolumnist i vlasnik poslovnog lista Lider, počeo je u omladinskom listu Polet, a danas je jedan od najutjecajnijih novinara koji pišu o poslovnom svijetu. S 47 godina otišao je iz Poslovnog dnevnika i, kako sam kaže, s ceste je zajedno s kolegama pokrenuo Lider. Nakon prvotnih kriza, kada novinari mjesecima nisu dobivali plaće, Lider danas, istaknuo je Šajatović, posluje u plusu.

Kakva je vaša priča s Liderom?

U EPH-u smo najprije pokrenuli Poslovni tjednik. Moram priznati da se tog razdoblja u jednom dijelu sramim jer sam sve pogreške kao urednik i izdavač napravio u te dvije godine. Poslovni tjednik su, naposljetku, pretvorili u Poslovni dnevnik koji danas izlazi u sklopu Styrije. Onda smo kolega Željko Vukelić i ja, uvrijeđeni, dali otkaz u EPH. Ja s 47 godina, a on s 50 doslovce smo otišli na cestu. Rekli smo

si: ‘Oni su nama ugasili Poslovni tjednik, idemo mi napraviti novi’. Odmah smo imali investitora milijunaša. Rekao nam je da taj novac ne želi nazad, ali uvjet je da napravimo ugledne poslovne novine bez žutila.

No bit je priče da sam shvatio kako ne postoje te novine u kojima bih u tom trenutku pisao kao kolumnist. Da nisam pokrenuo Lider, cijelog bih se život pitao jesam li trebao probati. Pokušajte, makar i ne uspjeli.

Naklade iz dana u dan padaju, jeste li imali problema s financijama?

Imali smo velikih problema prije četiri godine. Praktički je bilo pitanje tjedna hoće li Lider izlaziti ili neće. No niti jedan novinar u tom kriznom razdoblju nije napustio redakciju Lidera, a dva mjeseca nismo imali za plaće. I to je bio najteži trenutak: gledate ljude, a niste im dva mjeseca dali novac i mislite si kako ćete za mjesec dana reći da se razilazite. Još nam se novine zovu Lider i da smo propali, onda bi nas do kraja života zvali Lider posprdno. Sva sreća, jedan je partner uložio u nas. Zapravo nam je trebalo malo novca, što smo i dobili. Posljednje tri godine Lider je u plusu. U međuvremenu smo kolega Vukelić i ja postali 92-postotni vlasnici Lidera, pa sad nemam nikoga na koga bih mogao svaljivati odgovornost. Siguran sam da će specijalizirani časopisi opstati. Zato mi je drago što sam pobjegao iz dnevnih novina.

Koliko novinara imate u redakciji?

Premalo i previše. U random ih je odnosu pet, pet je na ugovorima i još imamo osam. Prije krize smo ih imali 13 u radnom odnosu. Kad je prigustilo, radili smo i s pet novinara. Da biste radili ozbiljne i kvalitetne tjedne novine, manje od 10 novinara ne smijete imati. U nas i urednici pišu.

Koliko često vaši novinari idu na teren, a koliko skupljaju informacije na internetu i društvenim mrežama?

Alergičan sam na mailove i na ‘mailing-novinarstvo’. Razumijem nove tehnologije, ali živa riječ nema konkurenciju. Moji novinari imaju normu od osam do devet tekstova na mjesec. Znam da imaju vremena s ljudima razgovarati uživo.

Naši novinari svake srijede u 14 sati moraju na kolegiju predložiti nove teme. Onda sam opet alergičan ako je novinar taj dan pročitao novine i iz toga mi predlaže temu za Lider. Da je u tom tjednu bio na jednoj ili dvjema kavama s nekim, sigurno bi donio dobru temu.

Kakav je odnos mladih novinara i urednika?

Nije nikakav problem pogriješiti. Urednik treba štiti svog novinara, a ono što se događa iza zatvorenih vrata redakcije nešto je drugo. Najgori su oni urednici koji svaljuju sve na novinare. Ako smo nešto zeznuli, bez obzira na to je li to napravio novinar ili ja kao urednik, ako smo krivi i nazove vas taj koji je pogođen, onda je urednik kriv. Ako mene nazovu kao urednika, onda ja kažem: ‘Joooj, ti novinari, sredit ću ja njih, neće se to više ponoviti’.

Pritišću li medije više oglašivači ili politika?

Financijski stojimo pozitivno. Mogu si dopustiti da godišnje izgubim tri, četiri oglašivača koji su bezobrazni. Odgovor na neovisnost u novinarstvu je vrlo jednostavan. Ako si u plusu, neovisan si, ako nisi u plusu ovisan si. Ako popustiš jednom oglašivaču koji ti radi probleme jer si o njemu pisao loše, oni između sebe čuju i onda si gotov. No nitko se ne naljuti na korektan tekst. Uvijek morate pitati drugu stranu. Otežajte si život, to je novinarstvo.

Kakva publika vas čita?

Pretežno nas čitaju poduzetnici i menadžeri. Ono što nam se pokazalo tijekom 12 godina jest da su studenti koji su nekad čitali Lider danas šefovi marketinga. Bitno nam je da mlade generacije navučemo na čitanje ozbiljnijeg štiva.

Koliko vas kao medij etabliraju konferencije koje organizirate više od 25 godina?

Prihod nam je oko 30 milijuna na godinu. Pedeset posto od oglasa, 20 posto od prodaje novina i 30 posto od konferencija.

Prije šest godina su mi rekli da će svi oglasi iz tiskanog izdanja prijeći na internet. Išli smo drugom logikom. Okupili smo poslovnu zajednicu. Ti ljudi su stalno na internetu i društvenim mrežama. Što je društvenih mreža više, to se ljudi više žele sastajati uživo. Počeli smo organizirati konferencije i sastajati se s čitateljima uživo. Sinergija sastajanja i tiskanog izdanja daje dobitnu kombinaciju. Da ostanemo samo na konferencijama, Lidera više ne bi bilo.

Koliko je vama kao mladom novinaru pomogao rad u Poletu i koliko danas mladim novinarima pomaže rad u projektima poput Globala prije ulaska u redakcije tiskanih medija?

Polet je bio u vlasništvu omladine. Predsjedništvo se mijenjalo svake dvije godine. Novo bi predsjedništvo uvijek dalo otkaz vrhu redakcije. I tako svake dvije godine. I moju su ekipu smijenili, ali bilo je super što smo za kaznu odlazili u Vjesnik i Večernji. Druga je stvar što smo se mogli igrati urednika kao što i vi radite u Globalu sa samo 20 godina. S 20 godina sam bio zamjenik glavnog urednika. Tad sam već pisao o ekonomiji, a i danas se moja kolumna zove Ekonomalije, koju sam pokrenuo ’82 godine u Poletu. Možete misliti koliko je ljudi čitalo Ekonomalije u Poletu, osim moje tadašnje cure i redaktora. Tamo smo se vježbali novinarstvu, što je bila velika stvar, kao što je to danas za Globalove novinare.

Odgovor na neovisnost u novinarstvu vrlo je jednostavan. Ako si u plusu, neovisan si, ako nisi u plusu ovisan si

Mladi novinari moraju biti pošteni, pristojni i spremni učiti

Koje bi osobine trebao imati mladi novinar koji dolazi pisati u Lider?

Poštenje. Dakle, da mi ne mulja. Svi su naši urednici prošli od placa, preko utakmica, do uredničkog mjesta. Ne može nas nitko prijeći s forama. Prokužit ćemo vas odmah. Također, morate razumjeti kakva je uređivačka politika novina. Treća stvar je učenje. Četvrta je biti pristojan prema izvorima informacija. Nastojimo njegovati odnos s izvorima. Najviše mi smeta kada je neki moj novinar bezobrazan prema nekome, pa makar bio i u pravu. Želimo da sve ide na ‘finjaka’. Imali smo mnogo talentiranih novinara koji su završili tko zna gdje jer nisu bili radišni. Neće vam se taj trud koji ćete uložiti, pogotovo u prvim godinama, financijski isplatiti. Često ćete se pitati jesam li ja ‘bedast’ što tu radim, a to nije dobro nagrađeno. Jamčim vam, ima pravde i za nekoliko godina će vam se sve to vratiti.